Posttranskripcijske modifikacije nedovoljno su shvaćeni stanični fenomen. C6 deaminacija adenozina u inozin je česta modifikacija dvolančane RNK koju provodi obitelj enzima ADAR. ADAR1, glavni editor, ima dvije izoforme: interferonom inducibilni p150 i konstitutivno eksprimirani p110. ADAR2 je drugi aktivni efektor, dok ADAR3 nema zapaženu aktivnost modificiranja. Modifikacijom se mijenja struktura RNK što dovodi do indukcije raznih promjena. ADAR-i modificiraju i RNK i DNK molekule. Dok stanično modificiranje pomoću ADAR-a igra ulogu u održavanju stanične homeostaze, fenomen je također zabilježen tijekom virusne infekcije. Iako su dobro dokumentirani editori u infekciji s dvolančanim RNK virusima, uloga ADAR-a tijekom infekcije s dvolančanim DNK virusima ostaje nejasna i naizgled varira. Ovaj projekt je imao za cilj istražiti ulogu ADAR-a tijekom infekcije dvolančanim DNK virusima koristeći HSV-1 kao model. Metoda CRISPR/Cas9 korištena je za pokušaj stvaranja ADAR KO staničnih linija. Dok ADAR2 KO nije uspio, ADAR1 KO bio je djelomično uspješan. Poboljšani CRISPR/Cas9 sustav koji koristi uvjetnu ekspresiju mogao bi se koristiti za uspješno generiranje ovih staničnih linija. Razine ADAR3 proteina nisu bile detektirane Western blotom, tako da uspješnost KO ostaje neodređena i treba se ispitati. Interferonom inducibilna izoforma ADAR1 p150 uspješno je ablirana, dok je njegova izoforma p110 ostala funkcionalna. Takva stanična linija otvara mogućnost daljnjeg istraživanja uloge izoforme p150 tijekom infekcije HSV-1 i drugim dvolančanim DNK virusima.