Kolorektalni karcinom čini više od 90 % malignih tumora debelog crijeva, a učestalost ove bolesti u postupnom je porastu. Najrašireniji oblik je adenokarcinom, koji je, između ostalog, rezultat složenih metaboličkih interakcija u stanicama karcinoma na koje utječe i mikrookoliš. Biokemijska svojstva zloćudnih stanica među pacijentima značajno se razlikuju, a putem konvencionalnih histopatoloških pristupa teško ih je detaljnije opisati i klasificirati. Posljedica toga jednaki su terapijski postupci u bolesnika s različitom molekularnom podlogom bolesti. Stoga, cilj ovog istraživanja bio je vizualizirati i identificirati specifične endogene metabolite kolorektalnog adenokarcinoma i susjednog peritumorskog tkiva upotrebom slikovne spektrometrije masa (MSI od eng. Mass Spectrometry Imaging) kod deset ispitanika. MSI je izvedena primjenom matricom potpomognute ionizacije laserskom desorpcijom s analizatorom vremena preleta (MALDI-TOF od eng. Matrix-Assisted Laser Desorption/Ionization-Time Of Flight) u pozitivnom i negativnom načinu snimanja. Dobiveni rezultati MSI tehnikom pokazali su jasnije razlikovanje morfoloških obrazaca tumorskog i peritumorskog tkiva u odnosu na nativni i hematoksilin-eozin (H&E) metodom obojani preparat. Slikovna analiza na temelju m/z signala dobivenih snimanjem u negativnom načinu bolje je razlikovala vrstu tkiva i stanica te pružila informativnije raspodjele iona metabolita u odnosu na pozitivan način snimanja. Analiza glavnih komponenti (PCA od eng. Principal Component Analysis) jasno je klasificirala tumorske i peritumorske regije za pojedine ispitanike na temelju razlika u njihovim m/z signalima. Uočeno je da molekularne komponente većih masa bolje razlikuju navedene regije. Primjenom t-testa nije identificiran statistički značajan m/z signal svojstven tkivima svih ispitanika, što ukazuje na heterogenost tumorskih i peritumorskih regija među svim uzorcima. Kao dominantni spojevi u obje vrste tkiva detektirani su ceramidi, što bi moglo ukazati da su promjene u metabolizmu ceramida usko povezane s nastankom i napredovanjem kolorektalnog adenokarcinoma. Ovo istraživanje potvrđuje da nema univerzalnih markera adenokarcinoma kolona iz grupe malih molekula te upućuje na potrebu za personalizacijom dijagnostike i, shodno tome, terapijskog pristupa kolorektalnom adenokarcinomu.