Milijuni ljudi širom svijeta nemaju pristup lijekovima koji su im potrebni za liječenje bolesti i očuvanje kvalitete života. Strogi patentni režimi otežavaju dostupnost lijekova u svijetu stvaranjem monopola kojim farmaceutske tvrtke održavaju visoke cijene lijekova koje su izvan dosega velikom broju ljudi. Kriza bolesti HIV/AIDS, koja je krajem devedesetih godina prošlog stoljeća pogodila najmanje razvijene zemlje i time izazvala smrt velikog broja ljudi za koje HIV lijekovi nisu bili dostupni, izazvala je val promjena. Članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO) nastojale su potpisivanjem Sporazuma TRIPS, a kasnije i Deklaracijom iz Dohe, definirati odredbe kojima se nastojalo uskladiti potrebe javnih i komercijalnih zdravstvenih interesa, a da se pritom smanji negativan utjecaj intelektualnog vlasništva na dostupnost lijekova. Primjenjujući mehanizme obveznog licenciranja, paralelnog uvoza te LDC farmaceutskog odricanja, postignut je impresivan napredak u pristupu lijekovima za HIV/AIDS što daje nadu da se odredbe definirane Sporazumom TRIPS mogu koristiti za pristup i ostalim lijekovima. Nakon što je prošla gotovo trećina vremenskog razdoblja namijenjenog za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja svijet se na početku 2020. godine suočio s pandemijom bolesti COVID-19. Unatoč činjenici da su cjepiva za ovu bolest vrlo brzo pronašla put do tržišta njihova je raspodjela u svijetu izuzetno neravnomjerna. Hoće li se farmaceutske tvrtke odreći patentnih prava u svrhu javnog zdravstva ili će pandemiju iskoristiti za ostvarivanje profita tek treba vidjeti. No, jedno je sigurno: uspije li se pobijediti COVID19 kriza globalnim udruživanjem zdravstvenih sustava i ravnomjernom raspodjelom cjepiva to se može primijeniti i na pitanje dostupnosti lijekova za ostale bolesti u najmanje razvijenim zemljama svijeta.