Depresivno-anksiozni poremećaji sve su češća pojavnost u današnjim društveno-ekonomskim okolnostima te je proučavanje mehanizama koji uvjetuju zabrinjavajuća ponašanja sada posebno relevantan. U zadnja dva desetljeća mnogo je pažnje usmjereno na razotkrivanje crijevno-moždane osi kao modulatora raznih patofizioloških procesa povezanih s mentalnim i drugim oboljenjima. Naime, radi se o dvosmjernoj, direktnoj i indirektnoj, komunikaciji između mozga i crijevne mikrobiote koja uključuje kemijske (neuro)transmitere, aferentne i eferentne puteve autonomnog živčanog sustava (ANS), neuroendokrini sustav posebno u vidu regulatorne HPA-osi (os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda), odrednice imunog sustava i različite metaboličke puteve. Za dokazivanje povezanosti crijevne mikrobiote i mentalnih oboljenja bili su neophodni mišji modeli koji su pridonijeli saznanjima o utjecaju kroničnog i akutnog stresa, antibiotika, spolno-ovisnih razlika, vagusnog živca i mnogih drugih faktora, na crijevne bakterije i, posljedično, na mozak. Istraživanjima je otkriveno da oboljeli od depresije i anksioznosti imaju značajne razlike u konstituciji i funkciji crijevne mikrobiote od zdravih kontrola. U oboljelih je evidentirana disregulacija HPA-osi, abnormalna razina kortizola, poremećen serotonergički sustav djelomično kao posljedica neuravnoteženog kinurenskog puta (KP) čiji metaboliti imaju neurotoksični potencijal, povećana neuroimflamacija proupalnim citokinima itd. Postoje jaki argumenti kako su svi prethodno navedeni čimbenici potpuno ili djelomično modulirani crijevnom mikrobiotom ili disbiozom iste. Istraživanja ovog područja, ne samo da su dala osnovu za intenzivno ciljanje mikrobne stimulacije kao terapijskog pristupa mentalnim bolestima, već su omogućila nastavak destigmatizacije mentalnih bolesti za koje je sada i više nego jasno da nemaju samo psihološki, već i fiziološki profil.