Melanom je maligni tumor melanocita te je zbog svoje agresivnosti i metastatske prirode ujedno i najsmrtonosniji oblik raka kože. Liječenje melanoma uključuje kirurški zahvat, kemoterapiju, radioterapiju, biološku terapiju te lijekove koji specifično ciljaju mutacije povezane s melanomom. Nedostatak ovakvih oblika liječenja je nemogućnost nadilaženja rezistencije melanoma te su iz tog razloga današnja istraživanja usmjerena prema korištenju fotodinamičke terapije kao sigurne i učinkovite terapije. Fotodinamička terapija temelji se na reakciji svjetlosti određene valne duljine, lijeka osjetljivog na svjetlost (fotosenzibilizatora) i molekule kisika, pri čemu nastaju reaktivni kisikovi spojevi koji djeluju citotoksično. Brojnim istraživanjima dokazana je djelotvornost fotodinamičke terapije u liječenju melanoma, međutim još uvijek se provode istraživanja kako bi se pronašao najučinkovitiji fotosenzibilizator. Najčešće se proučavaju ciklički tetrapiroli, kao što su porfirini ispitani u ovom radu. U radu su korištena četiri amfifilna metilirana porfirina sa različitim duljinama lanca, 10C-M, 14C-M, 18C-M i AMIDO-MET. Cilj ovog istraživanja je odrediti djelovanje navedenih spojeva na stanice melanoma (MEWO) i fibroblasta (HFF) te utvrditi koji spoj pokazuje najbolji učinak. MTT testom dokazano je da spoj 18C-M u najvećoj mjeri smanjuje proliferaciju stanica, dok spoj AMIDO-MET ne utječe na proliferaciju. Fluorescentnim mikroskopom praćena je lokalizacija porfirina u stanicama te je utvrđeno da spojevi 10C-M, 14C-M i 18C-M ulaze u stanicu i nakupljaju se u citoplazmi, a prema intenzitetu crvenog obojenja utvrđeno je da se najviše nakuplja 18C-M. Zbog najveće duljine lanca, a samim time i najveće lipofilnosti, dokazano je da je spoj 18C-M najučinkovitiji fotosenzibilizator. Također, dokazano je da su spojevi podjednako učinkoviti u uvjetima sa i bez hipoksije te da nisu toksični u mraku.