Mutacije optineurina nedavno su pronađene u bolesnika s amiotrofičnom lateralnom sklerozom (ALS), fatalnom bolesti motornih neurona. Za optineurin se smatra da sudjeluje u regulaciji nekoliko staničnih procesa kao što su upala, autofagija, promet vezikula te održavanje strukture Golgijeva tjelešca. Međutim, točna fiziološka uloga optineurina još uvijek je nepoznata. Pokazano je da su mikroglija stanice, koje su glavne imunološke stanice u mozgu, važne u procesu degeneracije motornih neurona u ALS-u te smo se zbog toga u ovom radu usredotočili na ulogu optineurina u upalnoj signalizaciji. Zapaženo je da deficijencija optineurina prekomjerno aktivira upalni NF-κB put te istovremeno nepotpuno aktivira potencijalno protektivnu TBK1 signalizaciju. Međutim, rezultati dobiveni na staničnim linijama ne slažu se s onima dobivenima na primarnim stanicama te je nejasno zašto. Kako bismo pridonijeli razjašnjavanju uloge optineurina u ovim signalnim putevima, uspostavili smo nove, optineurin deficijentne (Optn KO) mikroglijalne (BV2) i neuronalne (Neuro2A) stanične linije pomoću CRISPR/Cas9 tehnologije. Testirali smo razine ranih markera nakon NF-κB aktivacije, poput degradacije IκB te fosforilacije p65 nakon tretmana TNF-om ili LPS-om, no nismo zamijetili razliku niti između neuronalnih niti mikroglijalnih Optn KO i WT linija. Također, testirali smo TBK1 aktivaciju u BV2 staničnoj liniji te smo zamijetili pad u TBK1 i IRF3 fosforilaciji u Optn KO u usporedbi s WT stanicama. Nadalje, uspostavili smo esej fagocitoze baziran na protočnoj citometriji kako bismo testirali fagocitičke sposobnosti BV2 KO stanične linije. Primijetili smo da je fagocitoza u uvjetima bez optineurina bila blago smanjena. Sekrecija citokina TNF-α nakon tretmana LPS-om također je bila smanjena u Optn KO BV2 stanicama. Naši rezultati sugeriraju da deficijencija optineurina potencijalno posreduje progresiju ALS-a na više načina nego što je do sada opisano. Zaključno, ovo istraživanje potvrđuje ulogu optineurina kao pozitivnog regulatora TBK1 aktivacije te otvara novu mogućnost da nedostatna mikroglijalna fagocitoza staničnog otpada pridonosi oštećenju motornih neurona.