Nemogućnost odraslih sisavaca da regeneriraju središnji živčani sustav (SŽS) nakon ozljede jedan je od najvećih izazova suvremene neuroznanosti koja još uvijek nije odgovorila na pitanje kako u potpunosti vratiti funkciju oštećenog živčanog tkiva mozga i leđne moždine. Kako bi pridonijeli rješavanju ovog problema, uspostavili smo dva nova eksperimentalna in vitro modela pogodna za istraživanje ozljeda SŽS-a: dugotrajnu (više od 24h) in vitro kulturu tkiva leđne moždine neonatalnog štakora na kojoj smo istraživali molekularne i stanične mehanizme neurodegeneracije i neuroprotekcije, te primarne stanične kulture korteksa postnatalnog oposuma koje smo koristili za istraživanje razvoja SŽS, te mogućnosti njegove regeneracije nakon eksperimentalne mehaničke ili farmakološke ozljede. Glavni cilj istraživanja bio je otkrivanje ključnih staničnih i molekularnih mehanizama koji kontroliraju i omogućuju neuroprotekciju i neuroregeneraciju SŽS-a sisavaca, kako bi se razvile nove strategije liječenja ozljeda istoga. Rezultati istraživanja pokazali su da protein toplinskog šoka HSP70 igra jednu od glavnih uloga u preživljavanju motoneurona nakon eksperimentalne ozljede leđne moždine štakora in vitro te da stoga ima neuroprotektivno djelovanje. Farmakološki smo stoga inducirali ekspresiju HSP70 i potvrdili ranu zaštitu motoneurona tijekom akutne ozljede tkiva leđne moždine štakora in vitro. Nadalje, rezultati istraživanja neuroregeneracije SŽS-a oposuma ukazali su da transkripcijski faktor ATF3 ima važnu ulogu u kontroli sazrijevanja neuralnih matičnih praroditeljskih stanica sisavaca, te posljedično da je važan čimbenik u regeneraciji moždanih neurona mladih oposuma nakon ozljede. Sveukupna postignuća ovog istraživanja mogla bi u budućnosti omogućiti razvoj novih neuroprotetivnih strategija za tretman ozljeda mozga i leđne moždine sisavaca, kao i novih strategija koje bi potaknule neuroregeneraciju SŽS-a sisavaca, koji tu sposobnost gube tijekom ranog embrionalnog ili postnatalnog razvoja.