Dosadašnja istraživanja su pokazala da oboljeli od celijakije često imaju niže koncentracije 25(OH)D što može biti posljedica oštećenja crijevne sluznice i slabije apsorpcije te složenih imunoloških zbivanja. Svrha ovog istraživanja bila je ispitati povezanost koncentracije 25(OH)D u krvi pacijenata s dijagnosticiranom celijakijom, s posebnim naglaskom na učestalost nedostatka vitamina D i njegovu povezanost s parametrima dijagnoze celijakije poput Marsh klasifikacije i vrijednosti protutijela na tkivnu transglutaminazu (tTG). Istraživanje je obuhvatilo 73 pacijenta (62 žene i 11 muškaraca), kojima je dijagnosticirana celijakija, a prosječna dob ispitanika bila je 48 godina.Ispitivani su antropometrijski podaci, uključujući indeks tjelesne mase (ITM) te laboratorijski parametri važni za dijagnozu celijakije poput tTG protutijela i patohistološki nalazi crijevnih resica prema Marsh klasifikaciji, kao i koncentracije 25(OH)D. Rezultati su pokazali da60,3% pacijenata u uzorku ima manjak 25(OH)D (<75 nmol/L), s negativnom korelacijom između koncentracije 25(OH)D i početnih Marsh vrijednosti, što ukazuje na potencijalnu ulogu statusa vitamina D na razvoj i težinu bolesti. Također, pronađena je značajna povezanost između nedostatka 25(OH)D i prisutnosti Hashimotovog tireoiditisa. Ostale korelacije, iako nisu bile statistički značajne, pokazale su potencijalne poveznice između niske koncentracije vitamina D i bolesti poput osteoartritisa i osteoporoze. Zaključci istraživanja naglašavaju važnost redovitog praćenja koncentracije vitamina D kod pacijenata s celijakijom i razmatranje nadomjesne primjene kako bi se smanjio rizik od razvoja dodatnih autoimunih bolesti te kako bi se poboljšalo opće zdravstveno stanje pacijenata. Ovaj rad također ukazuje na potrebu za daljnjim istraživanjima s većim uzorkom ispitanika i duljim praćenjem.